Već devet godina zaredom Lošinj je u rujnu dosegnuo 2 milijuna noćenja, a ove godine deset dana ranije u odnosu na prethodnu 2016. godinu.

Nakon izvrsnih turističkih rezultata u kojima je ostvareno 2.001.689 noćenja te 259.422 dolazaka u prvih osam mjeseci 2017. godine, Lošinj se svrstao u top deset vodećih hrvatskih destinacija s najviše ostvarenih noćenja. Uspoređujući podatke s istim razdobljem prethodne godine, ostvareno je 8% više dolazaka i 8% više noćenja, odnosno 20.240 više dolazaka i 143.863 više noćenja. Pri tome su 86,6% noćenja ostvarili inozemni turisti (njih 69% došlo je s emitivnih tržišta Slovenije, Njemačke, Austrije, Italije te iz Češke, Poljske, Mađarske, Nizozemske, Švicarske i Slovačke), dok su 13,4% ostvarili domaći turisti. 

Lošinj u svibnju 2017. obilježio i 130 godina turizma na Lošinju te predstavio svoju dugogodišnju tradiciju turizma razvijenu na temeljnim načelima; zdravstvenom turizmu i promociji Lošinja kao otoka vitalnosti. Upravo su lječilišna klima, bogata bioraznolikost, kao i aromaterapija te čisto more, temelj tradicije zdravstvenog turizma na Lošinju.

"Već godinama se možemo pohvaliti dobrim turističkim rezultatima s ostvarenih 2 milijuna noćenja. Obzirom da je cilj pokretanja destinacijskog brand menadžmenta 2006. godine bio turističku ponudu koncentrirati na cjelogodišnje poslovanje, odlučili smo osmisliti i organizirati projekte i dodatne programe koji zadovoljavaju potrebe gostiju tijekom cijele godine. Svoj dolazak u rujnu i listopadu najavljuju gosti iz raznih europskih područja, osobito orijentirani na wellness i zdravstveni te aktivni i sportski turizam. Zahvaljujući brojnim prirodnim činiteljima i bogatijoj ponudi Lošinj ima sve predispozicije za postizanje uspješnog cjelogodišnjeg poslovanja, baš poput davne 1912. godine kada je ostvarivao više noćenja u zimskom periodu godine", izjavila je gradonačelnica Malog Lošinja, Ana Kučić.

Turistička zajednica grada Malog Lošinja očekuje vrlo dobar nastavak godine, obzirom da su gostima koji odluče provesti odmor na otoku vitalnosti na raspolaganju brojne mogućnosti i bogata ponuda događanja. Tako će se u rujnu od 2. do 23. rujna održati Festival lošinjskim jedrima oko svijeta. Osmišljen u želji za očuvanjem i turističkim valoriziranjem pomorske baštine, održat će se brojne regate, izložbe, gastronomska ponuda i koncerti. U sklopu Festivala, koji je ujedno i dio EU projekta turističke valorizacije pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine sjevernog Jadrana '“Mala barka II“, od 13. do 17. rujna održat će se 31. Euro-Afričko prvenstvo u podvodnom ribolovu, na kojem se očekuje više od 120 sudionika iz 20 različitih zemalja. Turistička se godina nastavlja u znaku sporta jer se od 27. rujna do 7. listopada 2017. u Malom Lošinju održava i ekipno prvenstvo Hrvatske u šahu, a 30. rujna 2017. i 7. Lošinjski polumaraton. I listopad će biti zanimljiv s obzirom da se upravo u Malom Lošinju 25. i 26. listopada održavaju Dani hrvatskoj turizma, tradicionalni susred svih dionika u turističkom sektoru Republike Hrvatske.

Odlični turistički pokazatelji rezultati su odgovornosti i kreativnosti svih turističkih dionika u destinaciji koji svakodnevnom suradnjom pomažu podizanju kvalitete ponude  i zajedničke vizije arhipelaga. Upravo zahvaljujući kvalitetnoj komunikaciji svih partnera u destinaciji, Lošinj se može pohvaliti sve većom prepoznatljivošću u svijetu i to kao destinacija održivog turizma, izjavio je direktor Turističke zajednice grada Malog Lošinja, Dalibor Cvitković.

I u budućnosti Lošinj nastavlja optimistično, s fokusom na projekte od kvalitetnog turističkog značaja, kao i prioritetne proizvode; kulturni i zdravstveni turizam, outdoor aktivnosti, osmišljavanjem atrakcija kao motiva dolaska gostiju tijekom cijele godine.

Gospodarstvo raste, turizam opet ruši rekorde, izvoz uzlijeće… Drugim riječima, obavijeni smo optimizmom. Međutim, i dalje nema strukturnih promjena, naši temelji gotovo su jednaki od osnutka države. Unatoč pozitivnim predznacima mnogo je prijetnji. U sklopu svojega Ekonomskog laba Velimir Šonje jedan je od onih koji u posljednje vrijeme često upozoravaju na njih.

• Sve se češće, a Lider je o tome prvi pisao, u medijima piše o opasnostima koje – uz velike pozitivne rezultate – donosi turizam. Koje biste vi izdvojili i zašto? Nekako mi se čini da se uvijek izvlačimo na turizam.

– Postoji samo opasnost od loših politika. Jedna teorija kaže da bi valuta bila realno slabija da nema turizma pa bi niži domaći troškovi omogućili druge vrste izvoza. Što to znači? Izvozili bismo više pletenih košara, ribe i tkanina uz prosječnu plaću od 300 eura? Na Krku, Braču i Hvaru ne bi bilo turizma pa bi ondje mogle nastati tvornice? Čega? Podatkovni centri? Čiji? U Slavoniji nema turizma, ‘inputi’ su jeftiniji nego drugdje, a što se događa, gdje je ta alternativna ekonomska struktura? Ljudi i kapital su mobilni, samo ljudi odu prije nego što kapital dođe. Loša je to teorija, što znači da turizam ništa ne istiskuje. Da nema turizma, Dalmacija bi danas, kao nekada, vjerojatno bila glavni izvor emigracije, i više nego što je danas Slavonija. Druga teorija kaže da radnici i kapital koji bi inače išli u druge aktivnosti previše idu u turizam. Međutim, kapital i rad ne sele se tako lako među djelatnostima. Ako netko želi biti programer, neće odustati od studija i posla jer mu je lakše raditi na recepciji obiteljskog hotela. Treća teorija kaže da je turizam kolebljiva monokultura, stoga, kad se dogodi šok u njemu, patit će cijelo gospodarstvo. To je točno zbog relativne veličine sektora, ali to nije zato što turizam guši druge aktivnosti.

>>>Šonje: Da su bankari produktivniji, kamatna marža bi bila bliže europskih 1,8 posto

• Nego?

– To je zbog toga što loše politike guše razvoj u drugim sektorima koji nemaju izrazite komparativne prednosti pa te druge aktivnosti presporo rastu. Osim toga, broj noćenja stranaca se tijekom krize nakon 2008. nije smanjivao više od realnoga robnog izvoza. Dakle, novija iskustva pokazuju da turizam nije kolebljiviji od robnog izvoza jer putovanja su u posljednjih nekoliko desetljeća prešla iz domene luksuza u domenu potrebe, osobito za nove generacije. Nadam se da sam jasan: trebamo jače diverzificiran izvoz i više neturističkog izvoza robe i usluga, no razvoj turizma za sada nije zapreka tom razvoju.

• Da, ali ipak vidimo gotovo pa kaos.

– Razvoj turizma ima unutarnje probleme vezane uz sezonalnost i prenapregnutost infrastrukture, no to će se postupno morati rješavati, kao i uz to da je masovni turizam vrlo teško transformirati u branšu visoke dodane vrijednosti. Samo na osnovi turizma Hrvatska nikad neće postati visokorazvijeno društvo, zato trebamo dobre politike koje će poticati razvoj djelatnosti u kojima nemamo tako izrazite komparativne prednosti.

• Neki će reći da ste se u svojim stajalištima napokon dotaknuli i izvoza, štoviše, upotrijebit će riječ ‘otkrili’.

– Ti neki ili slabo čitaju ili zaboravljaju ili pak misle da su izvoz otkrili samo oni koji se zauzimaju za slabiju kunu. Pitanje koje ste postavili sadržava implicitnu zamjenu teza pa ćemo to morati malo raščlaniti. Kad bi otkrivanje izvoza bilo jednako nekadašnjem zauzimanju za devalvaciju, a danas za deprecijaciju, onda bi vaše pitanje bilo korektno; doista, nikada nisam otkrio izvoz na taj način. Međutim, otkrivanje izvoza može biti još stotinu drugih stvari. Naprimjer, zauzimanje za bolju, predvidljiviju i jeftiniju regulaciju, za niže poreze, uredniju fiskalnu politiku radi nižih kamatnih stopa, ulazak u političke i trgovačke integracije, privlačenje izravnih stranih ulaganja u izvozne industrije, zauzimanje za bolje, modernije obrazovanje, sve vam je to otkrivanje izvoza, i to je dugoročno mnogo veće otkrivanje od kratkoročne fascinacije tečajem.

• Kad smo već kod izvoza, malo bih se osvrnuo i na tečajnu politiku. Jedni kažu da bi bilo jako dobro oslabiti kunu jer će u tom slučaju naš izvoz biti jači, bolji i konkurentniji. Treba li to učiniti?

– Središnja banka može kratkoročno utjecati na nominalni tečaj domaće valute. Međutim, ta banka ne utječe na cijene i plaće, njih određuje tržište. Dakle, bude li za tri mjeseca euro stajao devet ili deset kuna jer se neki genij na Trgu burze toga sjetio, problem nastupa jer taj genij ne može odrediti koliko će za tri ili dvanaest mjeseci stajati struja, plin, nafta i deseci tisuća drugih proizvoda, a posebno ne može reći kako će se formirati svjetske cijene i kako bi se radnici trebali postaviti u pregovorima s poslodavcima o plaćama. Dakle, nije važan nominalni tečaj, nego realni, koji uključuje učinke cijena i troškova, a on već u srednjem roku ovisi o mnogo drugih stvari nad kojima HNB opet nema kontrolu: o otvorenosti zemlje, tehnološkim promjenama, kvalitetnim institucijama, poslovnoj klimi, odnosu između sklonosti štednji i ulaganjima, sposobnosti tržišta kapitala i rada da reagiraju na nove prigode, odnosima cijena na svjetskim tržištima te još mnogo toga. Te strukturne stvari toliko su dominantne i toliko se brzo mijenjaju da su ove naše rasprave na razini plus-minus dva posto godišnjih promjena tečaja posve nevažne. Ozbiljne kompanije, mislim i na naše, koje rade na svjetskim tržištima svake se godine suoče s mnogo većim varijacijama cijena ‘inputa’ i ‘outputa’ ili tečaja drugih valuta prema euru ili plaćaju velike troškove hedžiranja. Na svijetu nema središnje banke koja može otkloniti te rizike promjena odnosa cijena u otvorenim, međunarodno integriranim ekonomijama. Zbog toga je stabilnost tečaja domaće valute faktor smanjenja rizika, barem njegova dijela. Ni veće zemlje koje ciljaju inflaciju, poput Švedske, Poljske ili Češke, i koje dopuštaju veće fluktuacije tečaja ne mogu dugoročno upravljati realnim tečajem.

• Ali kuna je poprilično jaka.

– Hajdemo to gledati kroz turizam koji spominjete. Zbog rasta potražnje od kraja 2012. do kraja 2016., dakle prije promjene PDV-a, cijene ugostiteljskih i restoranskih usluga narasle su za više od pet posto u vrijeme deflacije drugih cijena. Bismo li sada trebali zbog toga za toliko rušiti kunu? Neka snize cijene ili se restrukturiraju ako im padne potražnja kad su se već cijenama poravnali sa svijetom. Ali to ćete vidjeti tek kad udari prva sljedeća kriza, turistički sektor pretvorit će se u najjačeg lobista za deprecijaciju. Mi koji dulje pamtimo sjećamo se kako je bilo prije dvadeset godina. Iako, treba reći, tada je pritiske amortizirala stalna deprecijacija jer se priljev inozemnoga kapitala prema kraju 90-ih zbog niza razloga bio zaustavio. I ljudi koji su svjedoci tog vremena ne vjeruju mi kad govorim da je kuna u odnosu na njemačku marku pala za 12 posto od ožujka 1998. do ožujka 2000. Približno toliko pao je i realni tečaj, pa što se dogodilo s izvozom? Ništa. Mnogo je istraživanja provedeno i uglavnom se pokazalo – ništa. Sva sreća da statistike pamte dulje od ljudi. Moramo shvatiti da bilo što što je središnja banka radila s tečajem 1999. nema veze s realnim tečajem 2005. kao i što bilo što što danas radi nema veze s time koliki će biti realni tečaj 2023., a i mnogo kraće. Ako izvozite, morate živjeti s time, upravljati robnim i valutnim rizicima.

• Što je s internom devalvacijom? Je li takva vrsta devalvacije da izvoznici smanje plaće za 20 posto, što se i dogodilo, ili bi država trebala smanjiti svoje troškove za 20 posto?

– Ponajprije, ako vam prihodi padnu za 20 posto, kao što se nekima dogodilo 2009., nema te države koja može provesti prilagodbu umjesto vas. Drugo, nisu svi izvoznici smanjili plaće za 20 posto, kod mnogih su plaće veće nego prije krize. No hajdemo o državi. Ona može olakšati prilagodbu pametnom politikom, rasterećenjima i sličnim. Naša država sve je radila suprotno. Najšire definirana država i pod HDZ-om i pod SDP-om učinila je sve da se u njezinu sektoru ne smanji zaposlenost, da se smanji svaka mogućnost za ozbiljnije smanjenje plaća. Posebna su pak priča državna poduzeća koja su unatoč krizi ostala glomazna, neefikasna i zaštićena. Privatizaciju se više nitko i ne usudi spomenuti, a porezi su danas znatno povećani u odnosu na 2008. Politička nomenklatura uspjela je tako stvoriti novu, prije nepoznatu društvenu podjelu: raskoliti privatnu Hrvatsku, koja se snalazi na tržištu, i javnu, koja drijema u sigurnom zaklonu uza sve veća porezna opterećenja do porezne reforme ove godine. Uspjela je nametnuti i ideološki diskurs u raspravama o ekonomiji pa je sve one koji su tražili umjerenije oporezivanje koje bi bilo primjerenije našoj razini razvoja, bolju regulaciju, manju i efikasniju administraciju, bolje politike i manje upletanje u poslovanje poduzeća i tržišta proglasili neoliberalima ili slugama kapitala. Sva ta magla služila je tomu da se od 2009. do danas opravdaju povećana porezna opterećenja i da se sačuva komfor nereformiranoga javnog sektora. Platili smo cijenu toga, plaćamo je i plaćat ćemo je još dugo.

• Hrvatski su gospodarski pokazatelji pozitivni, trenutačno smo u ciklusu rasta, s time da se u idućim godinama vidi usporavanje. Dokle će trajati taj uzlet?

– Ne bih znao odgovoriti na to pitanje, nemam kristalnu kuglu. Ekonomska prognostika pouzdana je do godinu dana unaprijed, sve je drugo iskustvo i sreća. Za godinu dana unaprijed možemo reći da stvari izgledaju solidno u danim okolnostima. Vjerojatna nova eskalacija problema u Agrokoru i oko njega najesen će povećati nervozu i neizvjesnost, vjerojatno usporiti rast, ali te stvari same po sebi neće okrenuti ekonomiju u smjeru recesije. Druge stvari, prije svega ciklus europskoga gospodarstva, mnogo snažnije određuju putanju hrvatskoga gospodarstva. Međutim, govorimo o cikličkim fluktuacijama. Fundamentalno, dugoročno, Hrvatska zaostaje za usporedivim zemljama.

• Država je počela trošiti. Nekako mi se čini da vladajući misle: ‘Eto, preživjeli smo krizu, a sada raspašoj.’ Imate li i vi takav dojam?

– Ako riječi shvaćamo doslovno, onda nije raspašoj. Ono što zovete raspašojem trebalo bi se financirati iz fondova Europske unije, a ne iz domaćih izvora. Međutim, i to što se financira iz domaćih izvora prema smjernicama će rasti, doduše, sporije od BDP-a, ali ipak hoće. Bilo kakvo povećanje ukupnih rashoda povrh onoga što se može financirati boljom upotrebom fondova EU neodgovorno je dok plaćamo dva puta više kamate na državne obveznice od Slovenije i dok nam javni dug ne zaroni čvrsto ispod 70 ili barem 75 posto BDP-a. Fiskalna opasnost u koju smo se doveli dugogodišnjom pogrešnom fiskalnom politikom nije prošla i neće nestati zbog dvije godine koliko-toliko suvisle fiskalne politike, a o tome da je sada politika fiskalno odgovornija nego prije nema prijepora. Nedostaje hrabrosti i propušta se izvrsna – možda posljednja – prilika da se trajno izvučemo iz dubokoga fiskalnoga gliba.

• Malo ‘trash’ pitanje: da je vama pet minuta vlasti, što biste napravili? Koja bi bila prva tri konkretna poteza, odnosno odluke premijera Velimira Šonje? A da nisu, naravno, ‘treba provesti reforme’ i slične mantre koje slušamo već godinama.

– Evo onda ‘trash’ odgovora: zanemarit ću sve dugoročno poput obrazovanja, mirovinskog i zdravstvenog sustava, zanemariti političke zapreke i fokusirati se na kratak rok. Prvo su ljudi, a to je javna administracija i organizacija vlade. Reforma koja bi najprije promijenila načine mjerenja učinaka, nagrađivanja, zapošljavanja i otpuštanja. Bez toga ne možete postavljati i mjeriti ciljeve, upravljati ljudima i procesima, to je nužan uvjet za sve ostalo. Reforma regulacije i otklanjanje administrativnih zapreka brzo bi proizišli iz te reforme kao njezina logična izvedenica, to je dio istog sklopa. Broj ministarstava treba srezati s dvadeset na najviše 13, a znatno bi se smanjio i broj agencija i ureda. Drugo, proračunski rashodi. To nije nikakva demontaža socijalne države, nego rezanje nepotrebnih troškova i bolje upravljanje, što uključuje i rezanje korupcije i nepotizma kako bi se sačuvala socijalna država, država u punoj funkciji onoga što država znači – da služi građanima i poduzetnicima, uz jednake kriterije za sve. Rezultat: brže smanjenje javnog duga i nadasve troška financiranja države uz osiguranje trajne fiskalne stabilnosti i odgovornosti da generacijama iza nas ostane još nešto osim dugova. Zatim, za dvije-tri godine nov ciklus smanjenja poreza na dohodak, možda i nekih drugih poreza ili doprinosa ako se steknu uvjeti. Dio toga bio bi novi zakon o fiskalnoj odgovornosti i pristupanje Hrvatske europskome fiskalnom paktu.

• Treće?

– Javna i državna poduzeća, podjela u tri skupine. Prvo, privatizacija. Što će državi, recimo, Narodne novine u digitalno doba ili HPB? Drugo, ono što se nikako ne ide privatizirati, ali čime se mora mnogo bolje upravljati. Naprimjer, Hrvatske šume, Vode i Ceste. Njima se ne može upravljati iz ministarstava. Ministarstva vode politiku, a operativno upravljanje treba povjeriti posebnom tijelu koje će biti depolitizirano i maksimalno profesionalizirano. Političare i njihove prijatelje treba zidom odvojiti od državnih poduzeća. Politika postavlja ciljeve u skladu s javnim interesom i kontrolira izvršenje, a izvršitelji trebaju biti dobro plaćeni menadžeri – profesionalci izabrani na javnim natječajima, kao i zaposlenici. Ne može se dogoditi da šest ministara sjedi u Nadzornom odboru HBOR-a i raspravlja o jednom kreditu koji im onda sruši kredibilnost; em se u to ne razumiju, em imaju važnijega posla za koji su birani. Treća su skupina međuslučajevi koji se, osim boljeg upravljanja, trebaju restrukturirati, a to onda uključuje privatizaciju dijelova, možda i cjelina takvih tvrtki. U tu svrhu može se osnovati holding ili zatvoreni fond čije bi se dionice uvrstile na burzu i uz povoljne uvjete ponudile hrvatskim građanima. Država bi, barem u početku, zadržala 25 posto plus jednu dionicu te strukture, ali upravljanje tim portfeljom bilo bi maksimalno profesionalizirano. Na tome predan tim ključnih ljudi počinje raditi u prva 24 sata, a onda na svemu drugome.

Partnerska mreža visokog učilišta od čak 80 organizacija upotpunjena je jednim od najpoznatijih svjetskih hotelskih lanaca

U nepuna dva mjeseca dana od pokretanja studija turizma Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment dogovorila je novu suradnju u turističkom sektoru. Tako je partnerska mreža visokog učilišta od čak 80 organizacija upotpunjena jednim od najpoznatijih svjetskih hotelskih lanaca. Zahvaljujući partnerstvu koje su dogovorili su mr. sc. Josipa Jutt Ferlan, generalna direktorica DoubleTree by Hilton Zagreba, i dekan Bernaysa dr. sc. Damir Jugo, studenti najinovativnijeg studija turizma u Hrvatskoj usavršavat će se u području hotelskog i ugostiteljskog menadžmenta te detaljnije upoznati način poslovanja te komunikaciju renomiranog svjetskog brenda, ali i sudjelovati u kreiranju i razvoju različitih usluga hotela.

„Partnerstvo s grupacijom kao što je Hilton dodatna je potvrda da su Bernaysovi studiji turizma upravo ono što turističko tržište danas treba. Studiji na potpuno inovativan način odgovaraju potrebama s kojim se jedna od najvažnijih gospodarskih aktivnosti u Hrvatskoj suočava, a zahvaljujući praktičnom iskustvu koje stječu u svjetskim hotelskim lancima, uglednim turističkim kompanijama te turističkim destinacijama i specijaliziranim turističkim objektima naši će studenti već po završetku studija biti u velikoj prednosti u odnosu na ostale.“, dodao je dr. sc. Jugo.

DoubleTree by Hilton Zagreb član je Hilton Worldwide portfelja hotela koji uključuje više od 570 hotelskih objekata u čak 85 zemalja. Riječ je o gradskom, lifestyle hotelu koji poštuje provjerene procedure i standarde poslovanja i pružanja usluga, a čiji je brend po svojoj usluzi i luksuzu prepoznat diljem svijeta. Uz zagrebački Hilton, Bernays je nedavno dogovorio suradnju i s lošinjskom Jadranka Grupom, TZ Zagrebačke županije, LifeClass Termama Sveti Martin, TZ Međimurske županije te TZ Grada Ivanić-Grada i Putničkom agencijom Petek Tours koja u svom vlasničkom portfelju ima i hotel Sport te izletište Petek.

Najbolja sezona dosad, s čak 35 dana u kojima smo imali milijun i više turista, polako jenjava, jesmo li što naučili

Mnogi su ovog ljeta osvjetlali turistički obraz, ali neki se još muče s turističkom abecedom.

10 IN

1. Dugotrajna priprema
Turizam u Hrvatskoj ima svojih minusa, ali ne može se ne priznati da je naša zemlja danas nadaleko jednostavno “in”. U to su uložena sada već desetljeća angažmana naših turističkih radnika, ali i splet okolnosti koji je turski turizam praktički izbacio iz igre i koji Egipat i Tunis još uvijek drži podalje od glavnih turističkih tokova. No valja mu odati priznanje, sve to ne bi pomoglo da domaći turizam paralelno i sam nije solidno odrađivao svoju domaću zadaću.

2. Vrhunski hoteli i vile
Iako se zbog gužvi na trenutke u špici sezone stječe dojam da smo osuđeni na masovni turizam, valja podsjetiti da Jadran danas obiluje vrhunskim hotelima i vilama (u ponekima za samo jedno noćenje valja izbrojiti 9000 eura!). Svake se godine otvaraju deseci novih, koji ekskluzivom mogu zadovoljiti i najizbirljivijeg gosta.

3. More i dalje adut
Iako su koncesionarske teme – i, uostalom, ponašanje pojedinih koncesionara, koji ležaljkama okupiraju veći dio plaža nego što im zakon dopušta – nama domaćima malo pokvarile gušte, za ekološki sve osvještenije strance ipak najveći adut i dalje ostaje kristalno bistar Jadran.

4. Festivalski turizam
S nekoliko desetaka glazbenih i filmskih festivala Hrvatska je uhvatila priključak i s tzv. festivalskim turizmom, koji u pravilu privlači nešto mlađu, ali prilično imućnu populaciju. Procjene kažu da festivalski turizam u Hrvatskoj generira do milijun noćenja, uz prosječan boravak od pet dana i prosječnu potrošnju po putovanju od oko 750 eura.

5. Plaže za starije i nemoćne
Plaže s prilagođenim ulazom u more i rukohvatom, bez čega stariji i invalidi teško mogu u more ili to uopće ne mogu, sve češći je standard u mnogim turističkim mjestima. Nažalost, mahom na sjeveru naše obale, dok je na većini dalmatinskih plaža ta mogućnost još uvijek tek misaona imenica.

6. Sadržaji sve brojniji
Osvijestili su naši domaćini uvelike da se rijetki gosti od jutra do navečer žele izležavati na plaži pa je sve više plažne razonode i drugih sadržaja, biciklističkih staza, izletničkih ruta...

7. City break destinacije
Trend posjeta većim gradovima u Europi prisutan je već neko vrijeme, a zahvatio je i Hrvatsku. Kao dvije najuspješnije domaće city break destinacije nametnuli su se Zagreb i Split, a brzorastući broj posjetitelja svjedoči da su se naši gradovi dobro snašli u svojoj novoj ulozi.

8. Luksuz u zimmer freiju
Bujajući obiteljski smještaj mnogima je trn u oku. Neki čak misle da je generator masovnog turizma. Zaboravljaju da od toga žive deseci tisuća obitelji, da tu vrstu smještaja gosti žele (od početka godine njih pet milijuna), ali i da sve više domaćina prati trendove pa u svojim objektima nude bazene i komfor ravan hotelskom.

9. Zeleni odmor u zaleđu
Obala je i dalje prva crta našeg turizma, ali, nasreću, potražnja se širi i u unutrašnjost. Samo zaleđe jadranske obale to već i te kako osjeća, a trend zelenog odmora u ljetnim mjesecima, recimo, već je zahvatio Liku i Gorski kotar.

10. Magnet za filmaše
Scene iz Igre prijestolja, Ratovi zvijezda, Robina Hooda... snimljene kod nas turizmu su priskrbile puno publiciteta, a da je Hrvatska magnet za filmaše u velikom stilu potvrđuje snimanje filma Mamma Mia na Visu te potkraj godine i Jamesa Bonda u Dubrovniku.

10 OUT

1. Drakonske kazne
Kolikogod se činilo da nedolično ponašanje i odijevanje dijela naših gostiju prelazi sve granice, kazne, pogotovo drakonske od 500 i 700 eura, poput hvarskih, nisu odlika dobrih domaćina. Reda mora biti, ali za to postoje komunalni redari, a kad stvar ozbiljno izmiče kontroli, zašto jednostavno ne ureduje policija?!

2. Priučeni umjesto izučenih
Tko se kod nas na moru nije susreo s nezainteresiranim, neljubaznim ili jednostavno nesposobnim konobarom, prodavačem? Ili da mu je servirana čak i ispodprosječna pizza? Radna snaga zasigurno je jedna od slabijih karika našeg turizma. Ali to na dušu ide poslodavcima koji već dugo štede na radnicima pa se sada, kad mnogi sezonci imaju priliku za bolju plaću raditi u inozemstvu, suočavaju s ozbiljnom nestašicom radne snage.

3. Fobija od turista
Europljani, čini se, gužve podnose bolje. Nas je špica sezone, s više od milijun turista dnevno, potpuno uneredila i zamalo iznjedrila pravu fobiju od turističke navale. Kao da i neki ozbiljni ljudi zamišljaju da je moguća ona iz vica; šaljite šolde i stojte doma.

4. Nisu svi bili spremni
Još zimus, kako su se redali europski turistički sajmovi, bilo je jasno da Hrvatskoj slijedi još jedna sezona rekorda. Novi vodovod ne gradi se u nekoliko mjeseci, ali vremena je bilo dovoljno da se, recimo, naprave improvizirana, sezonska parkirališta. Ili da se osmisli privremena ljetna regulacija prometa.

5. Kad noćni klub diktira
Na Jadranu praktički nema mjesta koje ove sezone ne bilježi nove plusove. Jedni ih broje s puno veselja, drugi gunđajući kakve goste imaju. Ovim drugima na naplatu dolazi razvoj bez strateškog promišljanja i vizije. Kad se turistička budućnost prepusti stihiji koja, recimo, uslijedi otvaranjem noćnih klubova, onda je kasno kukati što u mjesto dolazi samo mlađarija.

6. Vrhunska cijena, a “roba”?
Ma koliko bilo teško prihvatiti što je na Jadranu svake sezone sve skuplje, na to se ne može utjecati. Takav je mehanizam tržišta, a dobra potražnja čini svoje. No ne može se šutjeti kad domaćini pod cijenom za vrhunsko “švercaju” sasvim prosječnu “robu”. A toga je opet bilo i previše.

7. Česte smjene ministara
Nisu ni drugi resori prošli puno bolje, no turizam je imao peh da je u Milanovićevoj Vladi imao dva ministra pa su se u pet godina na toj funkciji izredala četvorica. Prekratko da bi ijedan kardinalno zgriješio, ali i da bi ostavio pečat.

8. Turizam na – pauzi
Neki još ne shvaćaju da se usred sezone – od jedan do tri – ne može otići na pauzu. Da stvar bude gora, u tome su zatečeni čak i neki djelatnici turističkih informativnih ureda?!

9. Sluša li tko turiste
Mnogi poslovni prostori u većim centrima, u kojima su nekad vrijedno radili zanatlije, danas su suvenirnice, fast-foodovi, kafići... Zanati se gase, država ne prepoznaje priliku, a u konačnici nitko ne sluša ni što turisti žele. A oni iz Zagreba, recimo, odlaze fascinirani, oduševljeni što mogu kupiti – ručno izrađene cipele.

10. Kao na kolodvoru
Za loše uređeno i održavano mjesto postoji uzrečica – kao na kolodvoru. E, pa ona, nažalost, i dalje stoji. Kolodvori i autobusne stanice u mnogim su mjestima u takvom stanju da bi putnik mogao pomisliti da se netom dovezao vremeplovom i stigao ravno u neka prošla, zaostalija vremena. 

DIREKTOR HTZ-A U ŠIBENIKU

Novi direktor Hrvatske turističke zajednice Kristijan Staničić sastao se danas u Šibeniku sa šibensko-kninskim županom Goranom Paukom, direktoricom županijske Turističke zajednice Željanom Šikić te s turističkim djelatnicima s područja županije. Staničić je u Šibenik došao predstaviti se kolegama te s njima popričati o bitnim čimbenicima u turizmu i razvoju strategija za iduću sezonu.

- Održali smo vrlo konstruktivan razgovor o turističkim temama bitnim za Šibenik i cijelu županiju koja ostvaruje odlične rezultate. Najviše smo govorili o nautičkom turizmu budući Šibensko-kninska županija predvodi u Hrvatskoj u tom turističkom segmentu. Upoznao sam kolege i s aktivnostima našeg ureda, s naglaskom na dva javna poziva koja smo objavili prije desetak dana. Jedan je za udruženo oglašavanje, a drugi za strateške projekte u turizmu. Cilj je ove godine na vrijeme pripremiti se za sezonu 2018. godine, kvalitetno se oglašavati na svjetskom turističkom tržištu, pojačati zračni promet u Hrvatskoj i produžiti sezonu – rekao je Staničić nakon sastanka u Šibeniku.

Šibensko-kninski župan Goran Pauk pohvalio se odličnim turističkim rezultatima.

- Na današnji dan nedostaje nam samo 6.000 noćenja do brojke od šest milijuna, što smo lani u županiji ostvarili tek krajem listopada. Ne bi rekao da smo prekapacitirani, jedino u sedmom i osmom mjesecu nemamo previše prostora za napredak. Ali, u županijskom prostornom planu područja namijenjena turizmu iskorištena su tek 30 posto. Tu imamo velik prostor za napredak i moramo ta područja kvalitetno iskoristiti. Velik potencijal koji smo tek počeli koristiti za produženje sezone je i agrarni turizam u našem zaleđu. Dakle, imamo još prostora za napredak i ne trebamo ići na rezanje broja dolazaka – rekao je župan Pauk.

Velik potencijal za produženje sezone je i razvijanje kulturnog turizma.

- Šibenik ima privilegiju biti na UNESCO-vom popisu baštine i takve sadržaje kroz brojna događanja dodatno valorizirati – rekao je direktor HTZ-a.

Kolika će biti zarada od aktualne turističke sezone, još je rano govoriti, kaže Staničić jer će se financijska dobit znati tek na početku iduće godine kad se podvuče crta nad ovom.

- Međutim, uvjeren sam da će financijski efekt pratiti broj noćenja i dolazaka. Naš turistički proizvod je porastao i u kvaliteti što nosi i višu cijenu. Napravit ćemo detaljnu analizu koliko troše gosti po danu. Nekakav prosjek je 66 eura po osobi, ali ima indicija da ta brojka raste – zaključio je direktor HTZ-a Kristijan Staničić.

Direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice (HTZ) Kristjan Staničić izjavio je u srijedu u Opatiji da se raznim projektima želi povećati turistički promet u pred i posezoni, bolje se povezati s glavnim emitivnim tržištima te na međunarodnom tržištu bolje pozicionirati Hrvatsku kao aviodestinaciju. 

Staničić je to izjavio nakon sjednice Turističkog vijeća Turističke zajednice Kvarnera, objašnjavajući i da je to bio jedan od radnih sastanaka u okviru njegova obilaska terena radi informiranja o aktivnostima Glavnog ureda HTZ-a, a koji se provode s ciljem povećanja turističkog prometa u posezoni te radi izrade godišnjeg plana rada za 2018.

"Cilj je, a to proizlazi iz naših strateških dokumenata, povećati turistički promet u pred i posezoni, kako bi se rasteretilo vršno opterećenje u glavnoj turističkoj sezoni. Cilj je još bolje i učinkovitije pozicionirati Hrvatsku kao turističku destinaciju na međunarodnom turističkom tržištu, odnosno kao aviodestinaciju. Niz projekata koji su pred nama biti će usmjereni upravo ka ta dva cilja - da se još bolje povežemo s ključnim emitivnim tržištima i da to povezivanje bude naglašeno u pred i posezoni", rekao je Staničić, dodajući da se razgovaralo i o udruživanju sredstava, o javnom pozivu za udruženo oglašavanje i za strateške projekte kojeg je Glavni ured objavio prije desetak dana. 

Govoreći o ovogodišnjoj turističkoj sezoni u cijeloj Hrvatskoj, rekao je da je turistička godina, prema broju dolazaka i noćenja, izuzetno uspješna, da je rast još uvijek dvoznamenkast, a očekuje da će se, s obzirom na najave, takva razina rasta zadržati do kraja godine. To pred nas stavlja nove izazove i odgovornost da taj trend nastavimo i u sljedećoj godini, poručio je Staničić.

Na sjednici Turističkog vijeća Turističke zajednice Kvarnera, koja je održana u opatijskom Hotelu Navis, razgovaralo se i kako unaprijediti turistički promet u Zračnoj luci Rijeka, a Staničić vjeruje kako će se i taj projekt uspješno završiti.

Primorsko-goranski župan i predsjednik Turističke zajednice Kvarnera Zlatko Komadina ocijenio je da rezultatima u županiji svi mogu biti zadovoljni, jer je u prvih osam mjeseci ostvareno 10 posto više turističkih dolazaka i noćenja nego u istom razdoblju lani. Kako je istaknuo, danas se razgovaralo o unaprjeđivanju turizma te o tome što se očekuje od nove zakonske regulative.

"Mi u županijama očekujemo jačanje uloge županijskih turističkih zajednica, potkrijepljeno s preraspodjelom sredstava od povećanja boravišne pristojbe više u korist u županijskih turističkih zajednica, kako bismo mogli pojačano financirati udruženo oglašavanje, promidžbu destinacije i kapitalne projekte", rekao je.

Komadina je naveo da su u sezoni na području županije svi kapaciteti puni te da prostora za povećavanje prometa ima samo u pred i posezoni te da su najviše kategorije privatnog ili hotelskog smještaja najbolje popunjene. Struktura smještaja u županiji je takva da oko četvrtinu čine hoteli, četvrtinu kampovi, a oko polovice je privatni smještaj, pa, smatra, treba težiti povećanju hotelskog smještaja.

Direktorica Turističke zajednice Kvarnera Irena Peršić Živadinov navela je da je u prvih osam mjesecu na Kvarneru ostvareno više od 15 milijuna noćenja, ili oko 1,3 milijuna više nego u istom razdoblju lani, a dobar se dobar trend očekuje i u posezoni.

Po njenim riječima, važno je da se najjači proizvodi i dalje razvijaju, primjerice zdravstveni turizam, gastronomija, biciklizam, pješačenje, a pripremaju se i novi proizvodi kako bi gosti još više dolazili tijekom pred i posezone.

Najave za posezonu su iznimno dobre, a jedan od ciljeva i razlog pokretanja svih projekata je upravo jačanje dolazaka u pred i posezoni. U prvih šest mjeseci smo imali čak 25 posto više noćenja nego prošle godine, što pokazuje da se predsezona pojačava, da su proizvodi koje razvijamo dobri, a tako ćemo i nastaviti, istaknula je Peršić Živadinov.

Poručila je i da Kvarner ne želi biti destinacija za masovni turizam, već se radi na povećanju kvalitete smještaja i usluga. "Imali smo povećanje potražnje za smještajem s pet zvjezdica od čak 150 posto, što ukazuje da se kvaliteta na Kvarneru povećava, a to prate i izvanpansionska potrošnja i financijski rezultati", rekla je Irena Peršić Živadinov. (Hina/FaH)